1. Umjetnost
umjetnost je stvaralačka djelatnost što znači da je umjetnik daroviti pojedinac koji ima sposobnost da svoj doživljaj i mišljenje o životu preoblikuje u umjetničko djelo (Alfa)
život koji je čovjek/umjetnik duboko i snažno doživio, stvaralački preobrazio i izrazio na slikovit način
umjetnost je zbir svih umjetničkih djela koja su stvorili različiti umjetnici, u različitim sredinama, u različitom vremenu, različitim izražajnim sredstvima u različitim oblicima
mašta i nadahnuće pokretači su stvaralačkog čina (stvaralaštva):
- inspiracija ili nadahnuće je trenutak kad je umjetnik naročito sposoban za stvaranje
- mašta – sposobnost stvaranja novih predodžbi neovisno o izravnim opažanjima (imaginacija, fantazija)
v vrste umjetnosti:
a) književnost – ostvaruje se riječima
b) slikarstvo – ostvaruje se bojom, crtom
c) kiparstvo – oblikuje materiju (drvo, kamen)
d) glazba – ostvaruje se zvukovima, ritmom
e) arhitektura – oblikuje prostor
f) ples – ostvaruje se pokretom, ritmom
g) kazališna umjetnost – ostvaruje se mimikom, izgovorenom rječju
h) film – služi se elementima svih ostalih umjetnosti usklađujući ih tehničkim sredstvima
2. Književnost
književnost je umjetnost riječi čije je sredstvo izražavanja jezik (riječi)
iako polazi od zbilje, književnost na poseban, samo autoru svojstven način, na temelju ljudskog iskustva oblikuje novi svijet, novu stvarnost pa možemo reći da je svako književno djelo nova stvarnost, tj. svijet za sebe
književnici se riječima ne služe kao obični ljudi, oni njima grade nov svijet, svijet književnoga djela; zato riječ u književnom djelu uvijek ima i posebno, dodatno značenje
književnost čine književnik, književno djelo i čitatelj (nije dovoljno da je neki tekst napisan; tek u trenutku kad je pročitan, on postaje književnost)
u širem smislu književnost je sveukupnost pisanih djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, civilizacije, ona obuhvaća sva napisana književna djela i usmenu (narodnu) književnost; dakle, sve ono što je pismenim radom stvoreno može služiti intelektualnim i kulturnim potrebama čovjeka, pridonoseći njegovom obrazovanju, estetskom užitku i zabavi
obuhvaća beletristiku = djela tzv. „lijepe književnosti“, koja su namijenjena estetskom užitku; to je zabavna književnost (romani i novele)
pojedina djela prihvaća široki krug čitateljstva, znači popularna su među čitateljima i zovemo ih bestselleri
književno djelo izražava nečije misli i osjećaje, ono možda i vrednuje neke društvene pojave, a može nam proširiti spoznaje i zabaviti nas
posebne ustanove koje se bave čuvanjem književnih djela, proučavanjem i širenjem književne kulture su knjižnice, akademije, instituti, fakulteti i škole
znanost koja proučava književnost zove se znanost o književnosti, a dijeli se na:
- povijest književnosti → proučava književna djela u povijesnom slijedu
- teoriju književnosti → proučava književne rodove i njihove osobitosti
- književnu kritiku → bavi se vrednovanjem književnih djela
- književnu metodologiju → bavi se metodama proučavanja književnosti
- zabavna književnost (trivijalna književnost): špijunski, ljubavni, western, pornografski roman, itd.
- § kič → neukusno djelo (podilaziti lošem ukusu)
- § šund → djelo bez vrijednosti, utječe na kvarenje morala i ukusa, publiku traži među čitateljima najskromnijih zahtjeva)
- § trivijalan → običan, banalan
KNJIGA
preduvjet za pojavu knjige je postojanje pisma i pisaćeg materijala
povijest knjige obuhvaća vrijeme od 50 stoljeća; najstarije su se knjige pojavile na Istoku
tipična knjiga starih Egipćana, papirusov svitak, upotrebljavao se već u 30.st.pr.K
najstarije knjige kineskog kulturnog kruga bile su sastavljene od bambusovih daščica (njih kasnije zamjenjuje svitak od svile)
na asirsko-babilonskom kulturnom području prevladavaju knjige sastavljene od pečenih glinenih pločica (2.pol.3.mil.)
u starom vijeku još su se pisale knjige na liku (žilav, končast sloj s unutarnje strane kore drveta), kori od drveta, palminu lišću, životinjskim kožama, raznim vrstama tekstila, na drvenim pločicama, pločicama od metala
od 3.st.pr.K. koža se počinje izrađivati u finijem obliku, tj.kao pergamen(a), a to je jareća koža priređena za pisanje (naziv po gradu Pergamenu)
pergamen postepeno zamjenjuje papirus, što dovodi do nastajanja kodeksa (u antici je to bio najstariji oblik knjige; kasnije je to ime prešlo na knjigu od pergamena ili papira; u srednjem vijeku codex je posebna knjiga pravnog sadržaja, zakonik;
papir je pronađen u Kini u 2.st.(Dalmacija, 1.papir, 13.st.)
na Zapadu se papir počeo upotrebljavati u 15.st.
PODJELA KNJIŽEVNIH DJELA
PREMA OBLIKU:
|
PREMA JEZICIMA:
književnost |
PREMA VREMENU NASTANKA:
književnost ili
|
PREMA NAMJENI:
književnost |
PREMA PODRIJETLU:
|
KNjIŽEVNI RODOVI I KNJIŽEVNE VRSTE (čitanka,
v književna se djela prema obliku dijele na književne rodove i književne vrste
v književni rod čini najširu skupinu književnih djela razvrstanih po načelu sličnosti, tj. skupinu takvih djela u kojima se ponavljaju neke stalne osobine:
1) LIRIKA (lirska vrsta: himna, oda, elegija…)
2) EPIKA (epska vrsta: ep, roman, novela…)
3) DRAMA (dramska vrsta: komedija, tragedija…)
4) DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI (vrste: esej, putopis…)
v svaki se rod dijeli na pripadajuće književne vrste unutar kojih možemo razlikovati različite podvrste ili žanrove, npr:
|
lirska pjesma je književna vrsta | ljubavna lirska pjesma je podvrsta/žanr |
poezija, proza i drama tri su osnovna oblika izražavanja u književnim djelima
|
POEZIJA ü odlikuje se posebom zvukovnom i ritmičkom organizacijom (stihovi) ü usmena i pisana ü podjela:
|
PROZA ü bliža je izražavanju u svakodnevnoj komunikaciji, a njome se izražavaju i znanstvenici ü usmena i pisana ü podjela:
|
|
DRAMA ü osnovno joj je obilježje dijaloški oblik ü iako ne mora biti pisana za izvođenje na pozornici, ipak ima svoje specifičnosti koje su uvjetovane vezom dramskog teksta i buduće kazališne predstave ü može biti u stihu i u prozi |
|
PRISTUP KNJIŽEVNOM DJELU
v termini doživljaj djela i analiza/raščlamba dio su cjelovitog pristupa književnom djelu, tj. njegove interpretacije/tumačenja
v u interpretaciji krećemo od:
- doživljaja djela u cjelini (doživljaj je preduvjet za analizu)
- zatim djelo analiziramo → otkrivamo kakva je kompozicija lirske pjesme, tj. sastav pjesme, organizacija sadržaja, raspored motiva, strofa…( u epici otkrivamo kako su pojedini dijelovi strukture djela kao, npr. pripovjedač, likovi, tematika, kompozicija, povezani u cjelinu)
- na kraju povezujemo sve ono što smo uočili u analizi samoga djela
Osnovni pojmovi u interpretaciji lirske pjesme
tema lirske pjesme predstavlja jedinstveno značenje djela; one su uvijek osobne;
- najčešće teme su: ljubav, domoljublje, društvena nepravda, čežnja, nešto što je čovjeku sveto
- tema se u lirici obrađuje razvijanjem motiva
motiv je najmanja tematska jedinica koja ima samostalno značenje u okviru teme
- pjesnik iz strofe u strofu razvija temu putem motiva
- da bi se stvorila slika svijeta treba u cjelinu spojiti niz detalja od kojih se ona sastoji, npr. krajolik: nebo, šume, planine…(dakle, motivi se mogu razvrstati prema nekoj zajedničkoj osobini: pejsažni, domoljubni)
kompozicija lirske pjesme pokazuje kakav je oblik pjesme te način na koje je djelo sastavljeno u cjelinu
- vanjska kompozicija → grafički raspored stihova (stih, strofa, rima)
- unutarnja kompozicija → raspored motiva
pjesnički jezik nastaje osobitim izborom riječi i stilskih izražajnih sredstava
- analizom stilskih izražajnih sredstava uočit ćemo dublje slojeve pjesme
- nijedna riječ u pjesmi nije slučajo odabrana i nema samo jedno značenje
- one su odabrane i zbog svojeg zvučanja (a ne samo značenja)
- nijedna se riječ u pjesmi ne nalazi slučajno baš na tom mjestu
pjesnički ritam razlikuje se od ritma svakodnevnog govora; u njegovom stvaranju sudjeluju svi elementi strukture pjesme:
- rima, vrste stiha, raspored naglasaka u stihu
- prenošenje riječi ili misli iz jednog stiha u drugi
- pjesnički jezik → izbor riječi, njihovo značenje, izražajnost i asocijativnost
- stilska izražajna sredstva
- grafički raspored stihova
POJMOVNIK
LIRSKA RASPOLOŽENJA:
a) elegično → turobno, tužno
b) idilično → sretno, bezbrižno
c) melankolično → žalosno, tjeskobno, potišteno, bolno
d) sentimentalno → sklono nježnim, tugaljivim raspoloženjima
e) patetično → strastveno, zanosno, potresno (pretjerana emotivnost)
f) humoristično → smiješno, šaljivo
STIL→ način pisanja, izražavanja koji jednog pisca razlikuje od ostalih;
stilus → držak i pisaljka kojom su pisali pisari i umjetnici po daščici presvučenoj tankim slojem voska;
stilistika je znanost o jeziku koja proučava stil:
kojom intonacijom, jačinom i ritmičkim tempom je iznesen jezični sadržaj
kakva je i kolika osjećajnost u izrazu
je li izraz sažet ili opširan
koliko sugestivno djeluje na čitatelja
PJESNIČKA FIGURA → osnovno stilsko sredstvo, način izražavanja koji odstupa od uobičajenog načina govora
IMPRESIONISTIČKI PEJZAŽ → krajolik prikazan u književnom djelu kao izraz osobnih, trenutnih dojmova i raspoloženja
ASOCIJACIJA → kad jedna predodžba izaziva drugu
NARATIVNA STRUKTURA PJESME → pjesnik pripovijeda o svojim osjećajima
PJESNIČKA SLIKA → književni izraz koji izaziva auditivne ili vizualne predodžbe
IDEJA → osnovna misao djela
STIH → redak u pjesmi, temeljni dio strofe, stih ili srok
STIHIČNA PJESMA → stihovi se nižu jedan za drugim
STROFIČNA PJESMA → stihovi su raspoređeni u strofama
CEZURA → pauza u stihu, dijeli stih na dva ili više dijelova
JEZIK → književni i neknjiževni (dijalektizmi, vulgarizmi, žargonizmi)
PISAC PJESAMA, LIRSKIH DJELA → pjesnik, lirik, liričar
STILIZACIJA → davanje djelu neke vlastite manire; lijepo oblikovane rečenice, dotjerivanje u duhu jezičnog pravila
ZBIRKA PJESAMA → skup mnoštva pjesama tematski posloženih
PJESMA U PROZI → kraći tekst izrazitih lirskih osobina; naziv potječe od forme; oblik (forma) je pripovjedan (prozni), ali su ostale karakteristike poetske: odlikuje se biranim izrazima, slikama, metaforama i drugim pjesničkim sredstvima, ima naglašen ritam, misaonu i osjećajnu dubinu, sažetost misli;
LIRIKA (pjesništvo, poezija)
grč.lyra- glazbeni žičani instrument (u korjenu riječi čuva se njena veza s glazbom)
značenje riječi upućuje na to da je lirika nastala u sjedinjenju glazbe i plesa – tako su se u
jednom skladu našla stopljena tri elementa: riječ, melodija i pokret
lirika je pjesništvo u stihu i prozi, obuhvaća kraća narodna i umjetnička djela (pjesme)
obilježja:
pobuđuje osjećaje i izriče misli (lirska se pjesma obraća čovjekovim emocijama)
subjektivnost (osobnost)
sažetost (u malo riječi iznose se najvažnije misli i osjećaje)
kratak vanjski oblik
ekspresivnost (izražajnost) izraza → postiže se upotrebom stilskih izražajnih sredstava / pjesničkih figura i pjesničkih slika (izraz lirike je ekspresivan= snažan, upečatljiv)
temelji se na ritmu koji se postiže pravilnom izmjenom naglašenih i nenaglašenih slogova, stanke ili pauze, istih glasova, riječi i rečeničnih dijelova, a može biti spor, brz, ujednačen, smiren
u lirskoj pjesmi se u nekoliko stihova iznosi neki doživljaj, osjećaj, pejzaž, predmet ili
osoba ili se izražava misao
lirske vrste:
prema obliku:
|
prema temi:
|
tradicionalni oblici:
|
GLOSA – glosa uzima jednu strofu pjesme nekog pjesnika kao moto pa obrađuje njene misli tako da u svakoj strofi kao prvi i posljednji stih stavlja po jedan stih mota;
GAZELA – lirska pjesma od 8 do 13 stihova;
SONET – lirska pjesma koja se sastoji od dva katrena i dvije tercine (4+4+3+3= 14 stihova)
misaona (lirska) pjesma: iznosi se pjesnikovo misaono iskustvo u vezi s nekom pojavom (život, smrt, prolaznost)
socijalna pjesma: pjesnik pjeva o siromaštvu, društvenoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi
ljubavna pjesma: pjesnik iznosi ljubavne osjećaje prema voljenoj osobi domoljubna pjesma: izražava ljubav prema domovini, vlastitom narodu i zavičaju
duhovna (religiozna) pjesma: pjesnik izražava religiozne misli i osjećaje, čovjekov odnos prema Bogu
pejzažna pjesma: opis krajolika, iznose se dublji pjesnikovi doživljaji prirode
a) HIMNA → pjesma uzvišena i svečana sadržaja posvećena nekom/nečem koga/što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja i divljenja (nekad- hvalospjev u čast bogova)
b) ODA → svečana pjesma u čast nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osjećamo privrženost ili ljubav)
c) ELEGIJA → tužaljka, pjesma u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim nedostižnim; može
obilježavati nečiju smrt
d) DITIRAMB → pjesma u kojoj se zanosno iznose životna radost i oduševljenje
e) EPIGRAM → jednostavna i duhovita sažeta pjesma, bilo kakvog sadržaja, katkad podrugljiva i satirična
f) EPITAF → nadgrobni natpis u kojem se na pjesnički način izražava odnos prema životu i smrti