MANIZAM I PREDRENESANSA
(13. i 14. st.)
a) humanizam → lat. humanus – čovječan, ljudski (homo – čovjek);
• pojava građanskog sloja, procvat trgovine i razvoj znanosti krajem srednjeg vijeka uvjetovat će i pojavu humanističkog pogleda na svijet i najavit će preporod znanosti i umjetnosti u Europi;
• humanizam je:
o svjetonazor (pogled na svijet) koji u središte svijeta postavlja čovjeka i ovozemaljski život;
o humanizam je i kulturni pokret kojemu je cilj oživljavanje duha antike, tj. pokušaj obnove europske kulture u antičkom duhu (kulture staroga Rima);
• nastaje u Italiji (žarište je u Firenci) i širi se Europom;
• obilježja: djela se pišu na latinskom jeziku (jeziku učenih ljudi), obnavljaju se rodovi i vrste iz antičke književnosti, interes za svjetovne teme i oponašanje uzora
b) razdoblje predrenesanse prethodi renesansi, javlja se u Italiji i kronološki je još srednjovjekovlje (13. i 14. st.):
predrenesansni pisci:
1. Francesco Petrarca, Il Canzoniere (Pjesmarica), zbirka pjesama
2. Dante Alighieri, Božanstvena komedija, alegorijski ep
3. Giovanni Boccaccio, Decameron, zbirka novela
• obilježja: pišu se djela na narodnom jeziku (ali se stvara i na latinskom ), uzor su antički pisci, okretanje čovjeku samome
RENESANSA U EUROPSKOJ UMJETNOSTI (15. i 16. st.)
• renesansa → franc. renaissance = ponovno rođenje;
• renesansa je razdoblje preporoda cjelokupne umjetnosti, kulture i znanosti, doba obnove i preporoda čovjeka i svijeta
• nastala je u Italiji, a u Europu se proširila u 16. st.
• renesansni svjetonazor u središte ne stavlja odnos prema božanskom nego samog ČOVJEKA
• u Europi je to doba razvoja gradova i građanske klase, izuma tiskarskog stroja i baruta, procvata umjetnosti, geografskih i znanstvenih otkrića (otkriće Amerike, Kopernikovo otkriće heliocentričnog sustava, Galilejevo otkriće dalekozora; moreplovci Vasko de Gama, Ferdinando Magelan, Bartolomeo Diaz otvaraju nove vidike; to je doba velikih slikara, kipara i graditelja: Leonardo da Vinci, Rafaello, Michelangelo Buonarotti, Donatello, Botticelli, itd.)
• to je i epoha pismenosti
• renesansni čovjek je svestran → istražuje svijet u kojem živi, nastoji spoznati prirodu i ovladati njome, postaje svjestan vlastite snage i stvaralačkih mogućnosti
• on je optimističan, aktivan, kritičan, hedonist = želi uživati u životu svim osjetilima
književnost:
o tematika književnih djela:
• svakidašnji čovjekov život → usmjerenost na ovozemaljski i svjetovni život; ističe se tjelesna i duševna ljepota i snaga
• zanimanje za ljepotu prirode i čovjekova unutrašnja proživljavanja
• i dalje se pišu djela s viteškom i povijesnom tematikom: epovi, romani (viteški, pikarski i pastirski); pišu se i drame (komedije, tragedije, pastirske igre) te lirske pjesme
renesansni stil :
• renesansnim piscima uzor je antička književnost
• karakterizira ga sklad, odmjerenost, jasnoća i pregledna kompozicija (najznačajniji je uzor Aristotelova Poetika)
• teži se slobodnom stvaralaštvu
• realističko prikazivanje čovjeka i
svijeta
• pišu se djela na narodnim jezicima
o nastaje esej čiji je utemeljitelj Michel de Montaigne – esej je kraći prozni oblik u kojoj isprepliće subjektivno s objektivnim, umjrtničku obradu teme isprepliće sa znanstvenim načinom izlaganja
renesansni pisci:
William Shakespeare, najveći tragičar svih vremena, a njegova tragedija Hamlet je među najpoznatijim tragedijama u povijesti književnosti
Miguel de Cervantes Saavedra (Migel de Servantes), Don Quijote, smatra se prvim modernim romanom u europskoj književnosti
Lodovico Ariosto, Bijesni Orlando, ep
Francois Rabelais (Fransoà Rablè), Gargantua i Pantagruel, roman
Niccolò Machiavelli, Mandragola – smatra se najboljom talijanskom komedijom 16. st.
HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (15. ST.)
• u prvoj polovici 15. st. Hrvatska je teritorijalno i politički razjedinjena:
• jedino je Dubrovnik uspio sačuvati slobodu
• humanizam će se razviti u južnim hrvatskim krajevima i u većim centrima sjeverne Hrvatske:
o patriciji (pripadnici gradske trgovačke aristokracije) i imućni pučani nosioci su kulturnog života
o razvija se gradski i gospodarski život te svjetovno javno školstvo
• Zadar, Split, Šibenik, Trogir, Hvar i Dubrovnik povezani su s talijanskim humanizmom i renesansom
književnost:
• hrvatski humanisti nazivaju se i latinistima jer su pisali djela na latinskom jeziku (jeziku tadašnje kulturne Europe) i na taj način uključili su se u europski kulturni krug
• nastoji se obnoviti antički duh – priroda, ljepota, istina, sloboda; (oponašaju se uzori)
• najčešća je lirska poezija (elegije, epigrami, epitafi i ostale lirske pjesme)
• od epskih književnih vrsta dominira ep, a pišu se i književno-znanstvena prozna djela
• teme: tipično antičke (npr. mitološke), intimne, ljubavne, domoljubne, religiozne i moralistične
• humanisti:
o Marko Marulić, Davidijada, ep
o Ilija Crijević
o Juraj Šižgorić, Tri knjige elegija i lirskih pjesama, 1477. – prva hrvatska pjesnička inkunabula (prva tiskana zbirka pjesama)
o Faust Vrančić
o Matija Vlačić Ilirik
RENESANSA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI (16. stoljeće)
• podlogu renesansnoj književnosti stvorili su hrvatski humanisti (latinisti)
• renesansa se razvila u južnim gradovima Hrvatske koji su imali doticaj s talijanskom književnošću: Zadru, Splitu, Hvaru, Dubrovniku (koji će biti slobodan sve do 1806.), Šibeniku
• jača značaj grada i gradske kulture
• dok je srednjovjekovna književnost nastajala u samostanima, renesansna je književnost vezana uz svjetovne književnike i gradsku sredinu
• latinski i talijanski su jezici uprave
obilježja književnosti:
o književnost se razvija na narodnom jeziku – čakavskom narječju i dubrovačkom štokavskom
o pišu se:
• petrarkistička lirika*
• pokladna poezija – izvodila se u doba karnevala, a stihovi su se govorili pod maskom pa se takve pokladne pjesme zovu maskerate
• religiozna poezija
• pjesničke poslanice ili epistule – imaju ulogu današnjih pisama; pjesnici u njima razmjenjuju razmišljanja o djelima, životu
• epovi, romani i drame (crkvena prikazanja, komedije, tragedije, pastorale)
*petrarkizam je oponašanje Petrarkinog stila pisanja:
pjesnici (epigoni – oni koji oponašaju tuđi stil) uzdišu za voljenom ženom koja je uzvišena i nedostižna; oni ne teže originalnosti sadržaja već poštuju načelo oponašanja uzora; naglasak je na tehnici oblikovanja pjesme (forma, zvučnost stiha, rima)
o često se javlja i akrostih → početna slova stihova daju ime voljene žene ili ime autora
o najčešći stih je dvostruko rimovani 12-erac
o petrarkističke ljubavne pjesme pišu dubrovački liričari – njihova je poezija sačuvana u Zborniku Nikše Ranjine (Ranjinin zbornik) → to je najstarija rukopisna zbirka petrarkističkih pjesama
renesansna književnost je spoj srednjovjekovne, humanističke, narodne književnosti i modernih renesansnih strujanja
renesansni pisci i njihova djela:
petrarkistički pjesnici:
o Džore Držić
o Hanibal Lucić
o Šiško (Sigizmund) Menčetić
ostali pjesnici: Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Dominko Zlatarić
Marko Marulić, „Judita“ – prvi umjetnički ep
Petar Zoranić, „Planine“ – prvi svjetovni roman
Hanibal Lucić, „Robinja“ – prva svjetovna drama
Brne Krnarutić, „Vazetje Sigeta grada“ – prvi povijesni ep
Marin Držić –svojim komedijama označio je vrhunac renesansne književnosti –
o komedije: Dundo Maroje, Skup…,
o pastirska igra Novela od Stanca
Petar Hektorović, „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, prvi realistični putopisni ep ( u djelu je opisano stvarno, a ne izmišljeno putovanje); po prvi put se uvode likovi težaka;
Mikša Pelegrinović, Jeđupka, prva maskerata
Džore Držić, Radmio i Ljubmir, prva hrvatska pastorala
BAROK KLASICIZAM PROSVJETITELJSTVO
1. “Barocco”, port. biser nepravilnog oblika i nevelike vrijednosti; 1. “Classici scriptores”, lat.- uzorni pisci, pisci prvog reda; 1. Prosvjećivati – širiti znanje, poučavati, obrazovati;
2. Kićeni stil u europskoj umjetnosti koji se javlja u 17. i 18. st. u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, i zemljama koje su ostale vjerne Rimskoj crkvi; 2. Razdoblje u umjetnosti (stil) koje se javlja u 17. st. u Francuskoj, a odatle se širi u ostale europske zemlje;
2. Književna epoha – duhovni pokret građanstva (stil) koji se javlja u 18. st. u Francuskoj, a odatle se širi Europom;
3. Na razvoj baroka utječu vjerski pokreti: reformacija ili protestantizam i protureformacija ili katolička obnova;
- protestantizam pokreće njemački svećenik MARTIN LUTHER (1483.- 1546.) koji je uveo u crkvene obrede narodni umjesto latinskog jezika, preveo Bibliju na narodni jezik nastojeći je približiti narodu, zalagao se za skroman život svećenika;
- protureformacija želi spriječiti širenje protestantizma i osniva isusovačke škole te putem književnosti prenosi svoje ideje; 3. Nastao je u talijanskoj arhitekturi 16. stoljeća po uzoru na klasično graditeljstvo; posebno je prisutan u likovnoj umjetnosti;
- proširio se i na ostale umjetnosti kao otpor baroku i rokokou te postao središnji europski umjetnički izraz sve do pojave romantizma;
3. Najveće rezultate postigao je u filozofiji, znanosti i prosvjeti, a najslabije je odjeknuo u umjetnosti;
• bio je protiv autoriteta crkve (dogmatizma) i zalagao se za prosvjećivanje naroda;
• glavni cilj prosvjetiteljstva je kritički obraditi cjelokupno ljudsko znanje, poučiti, prosvijetliti;
4. OBILJEŽJA barokne književnosti:
• temeljno obilježje baroka je blještavilo i raskoš
• kićenost izraza – postiže se gomilanjem stilskih izražajnih sredstava: metafora, hiperbola, poredbi, antiteza, epiteta, kontrasta
• patetičnost, zvukovni efekti – na štetu sadržaja i jasnoće
• naglašena je misaonost (refleksivnost)
• *manirizam je stilska oznaka cijelog baroka – to je neprirodan način izražavanja, afektiranje, naglašavanje izražajnih mogućnosti jezika, narušavanje renesansnog sklada
• tematika:
o religiozna (u duhu protureformacije)
o refleksivna –motiv
prolaznosti svega u životu (ljudskog) i neminovnost smrti
o povijesna (epika)
─
renesansa (sklad, oprtimizam):
o svjetovne teme (tematika bliska svakodnevici)
o sklonost racionalnom
o jasnoća i jednostavnost izraza
barok (nesklad, pesimizam):
o religiozne teme (tematika bliska nejasnom i tajnovitom – alegorijsko tumačenje svakodnevice)
o sklonost iracionalnom
o kićenost izraza 4. OBILJEŽJA klasicističke književnosti:
• racionalnost, tj. oslanjanje na razum
• težnja za jasnoćom, jednostavnošću i pravilnošću
• oponašanje antičkih autora (oni su uspjeli uskladiti maštu s razumom i prikazati ono općeljudsko)
• pisci moraju poštivati pravila uglađenosti i doličnosti pa se zato zabranjuje prikazivanje neuljudnih osjećaja, ubojstva i smrti na pozornici;
• književnost mora biti: moralistička: hvaliti vrlinu, a osuđivati zlo
• racionalna: oslanjati se na razum
• didaktična: poučna
• likovi su poput starogrčkih junaka: hrabri, postojani i skloni odricanju; osjećaji i strasti ne smiju prevladati
• drama mora imati pet činova (uvod, zaplet, vrhunac, peripetija, zaplet)
• bitna je kvaliteta, a ne kvantita
4. OBILJEŽJA prosvjetiteljske knjiž:
• književna djela imaju naglašenu prosvjetiteljsku ulogu, tj. poučavaju i odgajaju čitatelje protiv praznovjerja, a za intelektualnu i političku slobodu
• ističe se važnost prosvjete i kulture
• zdrav razum jedini je vrijedni autoritet
• nastoji se prikazati realan život;
• teme: refleksivne (misaone), socijalne i didaktičke
─
→ (nastavak klasicizma)
* ↓
• pri pisanju dramskih djela moraju se poštivati:
a) jedinstvo mjesta (radnja se mora odvijati na jednom mjestu)
b) jedinstvo vremena (vrijeme radnje ne smije biti dulje od 24 sata)
c) jedinstvo radnje (mora postojati samo jedna radnja)
(utjecaj Aristotelove Poetike)
5. KNJIŽEVNE VRSTE:
o kratke lirske pjesme s naglašenom simbolikom
o religiozne poeme
o povijesni epovi
o romani
o dramske vrste (komedije, farse, tragedije, melodrame) 5. KNJIŽEVNE VRSTE:
*
o tragedija (složena radnja, povijesni događaj, junak prosječnih osobina)
o komedija (likovi iz nižih slojeva, radnja iz svakodnevnog života, izmišljena intriga); 5. KNJIŽEVNE VRSTE:
o filozofski i moralistički roman
o drame
- u obje vste prisutni su kritički, socijalni, satirički i poučni elementi;
6. BAROKNI PISCI:
Italija:
• Giambattista Marino, Adonis (mitološki spjev)
marinizam – pjesnički stil čija su obilježja prekomjerna uporaba složenih i neobičnih metafora, hiperbola, kontrasta, zvučnih figura i ponavljanja s ciljem izazivanja čuđenja kod čitatelja
• Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem (religiozni ep)
Španjolska:
• Louis de Gongora, Samoća (poema)
• Pedro Calderon de la Barca, Život je san (drama)
• Lope de Vega 6. KLASICISTIČKI PISCI:
tragičari:
• Jean Racine, Fedra (Žan Rasin)
• Pierre Corneille, Cid (Pjer Kornej, Sid )
komediograf:
• Jean Baptiste-Poquelin – Moliere, Škrtac (Žan Batist-Poklen – Molijer) 6. PROSVJETITELJI:
• Denis Diderot, Enciklopedija, najznačajnije ostvarenje tog doba; ona je odraz povjerenja u napredak, znanje i ljudski um;
• Voltaire, Candide (roman)
• Jean Jacques Rousseau, Julija ili Nova Heloiza, (roman) – djelo koje nagoviješta romantizam
• Carlo Goldoni, Gostioničarka Mirandolina
• Jonathan Swift, Guliverova putovanja (roman)
• Daniel Defoe, Robinson Crusoe (roman)
BAROK u hrvatskoj književnosti PROSVJETITELJSTVO
1. Javio se u 17. st. 1. Javio se u 18. st.
2. Hrvatska je politički rascjepkana i nema jedinstveni književni jezik. 2. Hrvatska je još uvijek politički rascjepkana i još uvijek nema jedinstveni književni jezik.
3. Reformacija nema za hrvatsku književnost veće stvarne vrijednosti iako je nakratko oživjela našu glagoljašku tradiciju i obilježila početak borbe za ujedinjenje hrv. književnog jezika
o Petar Pavao Vergerije duhovni je začetnik protestantizma u Hrvatskoj (bio je osnivač hrvatske tiskare u Tubingenu, osnovao je prvu tiskaru u Zagrebu; idejni je začetnik izdavanja knjiga u tiskari u Urachu)
o Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin prevode Bibliju na hrvatski jezik
• daleko značajniji je pokret protureformacije koji se širi osnivanjem isusovačkog reda i isusovačkih škola od Dubrovnika do sjeverne Hrvatske i u njima su se uglavnom školovali hrvatski književnici 17. stoljeća 3. Obuhvatio je cijelo primorje i unutrašnjost, kajkavsko područje i štokavsku Slavoniju.
• nazire se Zagreb kao novo književno središte, a u Dubrovniku sve više raste zanimanje za znanost;
ono što našu književnost povezuje s europskom je isticanje prosvjete i kulture
4. OBILJEŽJA barokne književnosti:
• ispreplitanje svjetovnog (renesansnog) i religioznog pogleda na svijet;
• tematika je vezana uz misao o prolaznosti života i traženje trajne duhovne vrijednosti
• ostala obilježja vrlo su slična onima iz europske barokne književnosti 4. OBILJEŽJA književnosti:
• književnost nema veću umjetničku vrijednost jer je pjesnički izraz potisnut u korist didaktičko-moralističkih elemenata što znači da naši književnici žele obrazovati, opismeniti, civilizirati i poučiti naš narod putem književnosti
• oslanjanje na književnu tradiciju (narodnu književnost) – upotreba epskog deseterca
5. KNJIŽEVNE VRSTE:
• religiozne poeme
• epovi
• lirske pjesme
• pastorale, melodrame 5. KNJIŽEVNE VRSTE:
• epske pjesme
• epovi
• komedije (smješnice)
6. BAROKNI PISCI:
dubrovačko-dalmatinski krug:
1. Ivan Gundulić je najznačajniji pisac tog doba – djela:
o Osman, ep
o Suze sina razmetnoga, poema
o Dubravka, pastirska igra
2. Ivan Bunić Vučić, Plandovanja, najvažnija zbirka lirskih pjesama hrvatskoga baroka
3. Junije Palmotić, Pavlimir, melodrama
4. Ignjat Đurđević, Pjesni razlike, Uzdasi Mandalijene pokornice (poema)
ozaljski krug (el. kajk. + štok.+ čak. narječja):
1. Fran Krsto Frankopan, Gartlic za čas kratiti, zb. pjesama
2. Petar Zrinski, Adrianskoga mora sirena, ep
3. Ana Katarina Zrinski, Putni tovaruš, molitvenik
kajkavski krug:
1. Juraj Habdelić, Pervi oca našega Adama greh, nabožna knjiga
slavonski književni krug:
1. Antun Kanižlić, Sveta Rožalija, religiozna poema
osim književnih pišu se i jezikoslovna djela –
rječnici i gramatike
rječnike su pisali:
• Pavao Vitezović
• Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskog – – prvi hrv. rječnik u kojem je je hrv. jezik polazišni jezik (štok. leksemi) (trojezični hrvatsko-latinsko-talijanski rječnik), 1650.
• Juraj Habdelić, Dictionar ili reči slovenske – prvi hrvatski rječnik kojemu je osnovica kajkavsko narječje (1670.)
• Ivan Belostenec, Gazofilacij (Riznica) – najbogatiji dvojezični rječnik kajkavsko-latinski rječnik (1740.) (nastao je u 17. st.)
gramatike:
• Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike, 1604. – u njoj predlaže štokavsko narječje kao osnovu hrvatskog književnog jezika; preveo je Bibliju na hrvatski jezik (1633.); najizdavanije je Kašićevo djelo Ritual rimski – 1. prijevod obrednika na jedan živi jezik 6. PROSVJETITELJI:
• Andrija Kačić-Miošić – najveći naš prosvjetitelj, napisao je Razgovor ugodni naroda slovinskog, zbirka epskih pjesama
• Matija Antun Reljković, Satir iliti divji čovik, ep
• Tituš Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak, komedija
• Matija Petar Katančić, prvi je u cijelosti preveo Bibliju
• Ruđer Bošković, fizičar, matematičar, filozof, pjesnik
—–
→ nastavak baroka:
Ivan Belostenec i Juraj Habdelić utemeljitelji su književnosti na kajkavskom narječju
melodrama – dramsko djelo koje sjedinjuje dramski tekst, glazbu, balet te scenografiju u poseban scensko-glazbeni žanr vještih zapleta, patetičnih i pretjeranih prizora; tematika je uglavnom sentimentalna